Prava oplemenjivača biljnih vrsti: Ralf Schräder u neskladu sa Lemon Simfonijom

Evropski sud pravde je doneo samo nekoliko odluka koje se odnose na prava oplemenjivača biljnih sorti i u tim slučajevima predmet je najčešće bilo licenciranje, a ne uslovi za sticanje i održavanje prava. Ovaj drugi tip pitanja bio je predmet analize uglavnom u sporovimapokrenutim od strane Ralf Schrädera, nemačkog oplemenjivača biljnih sorti. Prošlog utorka (18. septembra 2012. godine), Opšti sud je doneo do sada najobimniju presudu koja se bavi sortama bilja, Ralf Schräder v. Kancelarija za zaštitu prava oplemenjivača EU (CPVO), koja se proteže na celih 258 paragrafa.

Obrazloženje presude je podugačko zato što se sud bavio pitanjima iz četiri različita postupka koja je Schräder pokrenuo – tri su zasnovana na odluci Žalbenog veća (Board of Appeal) CPVO iz decembra 2007. godine, dok jedna proizlazi iz odluke Veća iz januara 2009. godine. U svim ovim slučajevima Žalbeno veće je odbilo Schräderove zahteve. Opšti sud je sada potvrdio jednu od četiri odluke Veća, dok je preostale tri odluke stavio van snage zato što Schräder nije bio uredno pozvan na usmeno ročište, čime je Veće povredilo njegovo pravo da se izjasni.

Istorijat slučaja

Zbog spajanja ova četiri različita (iako povezana) predmeta, Schräder v. CPVO ne predstavlja lak slučaj za sumiranje. Ipak, rezime sporova koji se protežu kroz više godina je neophodan kako bi se olakšalo razumevanje same presude Opšteg suda, od 18. septembra 2012. godine. Detaljnijem prikazu presude posvećen je drugi deo ovog teksta.

Koreni slučaja sežu do aprila 1999. godine, kada je CPVO odobrio Jørnu Hanssonu zaštitu sorte Lemon Symphony. U pitanju je sorta koja pripada vrsti Osteospermum ecklonis. U novembru 2001. godine, Schräder je CPVO-u podneo zahtev za zaštitu biljne sorte Sumost 01, koja takođe pripada vrsti Osteospermum ecklonis. Hansson je tada pred nemačkim sudom pokrenuo postupak, po osnovu kršenja prava, protiv kompanije koja uzgaja i prodaje Sumost 01 (Schräderov vlasnički udeo u kompaniji je 5 odsto), a istovremeno je podneo pisani prigovor protiv priznanja komunitarnog prava na biljnu sortu za Sumost 01.

Schräder je, kao odgovor na Hanssonove postupke i na izveštaj o ispitivanju, naručen od strane CPVO, u kom je rečeno da se Sunmost 01 ne razlikuje od Lemon Symphony, podneo u oktobru 2004. godine zahtev za ukidanje odobrene zaštite za Lemon Symphony. U februaru 2007. godine, CPVO je odbio zahtev za zaštitu biljne sorte Sumost 01. U aprilu iste godine, Schräder je pokrenuo postupak za poništaj prava dodeljenog za Lemon Symphony. Zahtev za ukidanje se temelji na tvrdnji da sorta nije stabilna, dok se u osnovi zahteva za poništavanje odobrene zaštite nalazila tvrdnja da sorta nije bila distinktivna u vreme kada je pravo priznato. U maju 2007. godine, CPVO je odbio zahtev za ukidanje, a u septembru je odbio zahtev za poništaj.

Tokom tog perioda (april – septembar 2007. godine), CPVO je takođe adaptirao službeni opis sorte Lemon Symphony iz 1997. godine. Karakteristika koja se odnosi na “položaj izbojaka” promenjena je iz dotadašnje “uspravan” (oznaka 1) u “polu-uspravan do horizontalan” (oznaka 4).

U periodu između maja i jula 2007. godine, Schräder je uložio žalbe na tri odluke donete od strane CPVO do tog momenta (odnosno u periodu februar-maj 2007.): na odluku kojom je odbijeno ukidanje Hanssonovog prava na Lemon Symphony, odluku o odbijanju zaštite za Sumost 01, i odluku o adaptaciji službenog opisa Lemon Symphony. (Četvrtu odluku, o odbijanju Schräderovog zahteva za poništaj Lemon Symphony, CPVO će doneti kasnije, u septembru 2007. godine). Žalbeno veće CPVO je 9. oktobra 2007. godine faksom obavestilo Schrädera i CPVO da će se usmena rasprava u vezi tri postupka održati 4. decembra. Veće je donelo takvu odluku iako je Schräderov advokat već obavestio Veće da je pitanje poništenja prethodno pitanje u odnosu na druga otvorena pitanja, tako da najpre treba odlučivati o žalbi koja se odnosi na poništenje. Schräderov advokat je 19. oktobra, istog dana kada je Schräder podneo žalbu na odluku CPVO da ne poništi Lemon Symphony, ponovo izrazio protivljenje zakazivanju rasprave za 4. decembar. I pored prigovora, Žalbeno veće je održalo usmenu raspravu 4. decembra i to za sva tri slučaja o kojima je odlučeno od strane CPVO u periodu od februara do maja 2007. godine. Žalbeno veće je odbilo žalbe podnete od strane Schrädera. U aprilu i maju 2008. godine, Schräder je pokrenuo postupke pred Sudom prvog stepena (sada Opštim sudom) protiv odluka Veća.

Kako je gore rečeno, postupak u kom se odlučivalo o Schräderovom zahtevu za poništaj registracije Lemon Symphony je tekao odvojenim tokom. Žalbeno veće CPVO je u februaru 2009. godine odbilo Schräderovu žalbu iz oktobra 2007. kao neosnovanu. U junu 2010. godine, Schräder je protiv te odluke Žalbenog veća pokrenuo postupak pred Opštim sudom.

Sledeća tabela oslikava gornji pregled hronologije postupaka:

Presuda od 18. septembra 2012. godine

Presuda Opšteg suda uglavnom se fokusira na Schräderov zahtev za poništavanjem Lemon Symphony. Sud se ovim pitanjem pozabavio kao prvim, jer bi odluka u korist Schrädera bila od presudnog značaja za ishod celog postupka. Sud je na kraju odbio Schräderove argumente za poništaj Lemon Symphony i usmerio je svoju pažnju na preostala tri predmeta, ali nije ulazio u ispitivanje njihove suštine, pošto je odlučio da poništi odluke Žalbenog veća zbog kršenja Schräderovih proceduralnih prava.

Predmet koji se odnosi na poništaj Lemon Symphony bazira se na navodnom odsustvu distinktivnosti te sorte u poređenju sa drugim sortama iz vrste Osteospermum ecklonis. Schräder je tvrdio da, kada je Hansson dostavio biljni materijal CPVO-u 1997. godine radi tehničkog ispitivanja zahteva, materijal se sastojao od bilja koje je već bilo tretirano regulatorima rasta i orezano. Schräder je takođe ukazao na mogućnost da nemački Savezni ured za biljne vrste, koji je 1997. godine za CPVO sproveo tehničko ispitivanje zahteva za zaštitu Lemon Symphony, nije ispitao zahtev na biljnom materijalu koji je poslao Hansson, nego na reznicama dobijenim od tog materijala. Iz tih razloga, prema Schräderu, kada je CPVO priznao Hanssonu sortu bilja u aprilu 1999. godine, zvanični opis Lemon Symphony, onako kako je unet u komunitarni Registar prava oplemenjivača biljnih vrsti (Register of Community Plant Variety Rights), nije odgovarao sorti kakva je zaista postojala. Zvanični opis Lemon Symphony, prema Schräderu, bio je baziran na osobinama koje su rezultat mehaničkog tretmana i tretmana regulatorima rasta, a ne na stvarnim osobinama biljke. Da bi potkrepio tu tvrdnju, Schräder se pozvao na jedan izveštaj eksperta iz 2003. godine, prema kom su izbojci Lemon Symphony bili polu-uspravni, a ne uspravni – kako su bili opisani u CPVO Registru.

Postupak pred Opštim sudom nije prvi u kom je Schräder izneo navedene argumente. U stvari, i pre toga je Schräder sve vreme tvrdio da sorta Lemon Symphony – smetnja registraciji Schräderove sorte Sumost 01– nikada nije postojala u obliku predstavljenom u CPVO Registru. Međutim, njegove tvrdnje su odbili kako CPVO i Žalbeno veće, tako, na kraju, i Opšti sud. CPVO je u septembru 2007. godine ustanovio da “tretiranje regulatorima rasta nije nužno uticalo na ishod tehničkog ispitivanja, imajući u vidu da se biljni materijal razvijao tokom perioda dovoljno dugog da efekti tretiranja iščeznu”. Žalbeno veće je reklo u suštini isto ovo u januaru 2009. godine. U odnosu na tvrdnju da je ispitivanje iz 1997. godine možda sprovedeno na reznicama dobijenim od Hanssonovog biljnog materijala, Veće je zaključilo da “je uobičajena praksa da sorte koje se koriste u ispitivanju budu proizvedene iz reznica, tako što se reznice uzimaju u isto vreme kako bi se obezbedilo da materijal bude iste fiziološke dobi.”

Opšti sud je ostavio neizmenjenim nalaze i činjenične ocene Žalbenog veća. U odnosu na reznice, Sud je prihvatio stav Žalbenog veća da je “opšto poznato” da je uzimanje reznica u toku tehničkog ispitivanja uobičajena praksa. “U nedostatku bilo kakvih dokaza za suprotno, dobro poznate činjenice smatraju se potvrđenim”, napisao je sud. Deo Schräderove žalbe koji se odnosi na navodne efekte regulatora rasta nije prošao ništa bolje. Sud se priklonio nalazu Žalbenog veća – nalazu zasnovanom na složenoj proceni naučnog karaktera od strane iskusnih i stručnih članova Veća – da tretiranje regulatorima uobičajeno nema trajni efekat. Sud je konstatovao da Schräder nije ponudio konkretne informacije ili dokaze kako bi potkrepio svoju tvrdnju o trajnom uticaju regulatora rasta.

Konačno, i da je Registar u opisu Lemon Symphony iz 1997. godine naveo da je položaj izbojaka “polu-uspravan do horizontalan” – umesto “uspravan” – Lemon Symphony bi svejedno predstavljao distinktivnu sortu (ili Schräder bar nije ponudio dokaze o postojanju bilo koje druge sorte u to vreme u odnosu na koju bi Lemon Symphony bio nedistinktivan). Slično, a kako je je i Žalbeno veće navelo u svojoj odluci od 23. januara 2009., drugačiji opis Lemon Symphony u vreme kada je Schräder tražio registraciju Sumost 01 ne bi izmenio analizu distinktivnosti (ili nedostatka iste) na strani Sumost 01. (CPVO u stvari jeste prilagodio – u aprilu 2007. godine – zvanični opis Lemon Symphony iz 1997., promenom osobine “Položaj izbojka” iz “uspravan” u “polu-uspravan do horizontalan”. Promena opisa ne znači da je identitet sorte drugačiji od prvobitnog, nego je do promene opisa došlo usled povećanje broja sorti Osteospermum ecklonisi promene u smernicama za ispitivanje).

Ralf Schräder može naći izvesnu utehu u činjenici da je Sud poništio tri preostale odluke Žalbenog veća, iako poništavanje ne utiče direktno na status Sumost 01 Lemon Symphony. Razlog za taj deo odluke suda nalazi se u propustu Žalbenog veća da, u decembru 2007. godine, odobri Schräderu zahtev za prekid postupka u tri predmet dok je četvrti postupak, za poništenje Lemon Symphony, bio u toku. Opšti sud je upotrebio nekoliko jakih izraza u presudi, ocenjujući “neprimerenim, ako ne i oblikom zloupotrebe” postupanje predsedavajućeg Žalbenog veća koji je uprkos osnovanim prigovorima Schrädera nastojao da održi raspravu 4. decembra 2007. godine.